Početna stranica Portala pravosuđa BiH


Centar za sudsku dokumentaciju

mail print fav manja slovaveca slova

Duranspahić i drugi, te Vučetić i drugi protiv Bosne i Hercegovine

10.05.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 9. maja 2019. godine objavio presude u predmetu Duranspahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te  Vučetić i drugi protiv Bosne i Hercegovine u kojima je utvrđena povreda člana 6. stav 1. Konvencije, te člana 1. Protokola br. 1 zbog neizvršenja domaćih odluka. Sud je takođe utvrdio da tužena država mora u roku od tri mjeseca osigurati odgovarajućim sredstvima izvršenje neizvršenih domaćih odluka, te aplikantima isplatiti iznose navedene u tabeli iz dodataka presuda.

Sud je ponovio da se izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ u smislu člana 6., te se pozvao na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda  (vidi Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40., Izvještaji o presudama i odlukama 1997-II).

Sud je napomenuo da je odlukama iz predmetnih aplikacija određeno poduzimanje konkretnih mjera, stoga Sud smatra da odluke o kojima je riječ predstavljaju „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola br. 1.

Sud je istakao da je u vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Sud već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnim slučajevima. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud je zaključio da u predmetnim slučajevima vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi se u potpunosti i blagovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata, te je odlučio da je došlo do navedenih povreda Konvencije.

Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 47761/16 i dr, te 25698/15 i dr.


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh

 

Predstavke skinute sa liste predmeta

15.02.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 14. februara 2019. godine donio odluku da se predstavka u predmetu br. 27078/15 (Žiško i drugi protiv Bosne i Hercegovine) skine sa liste predmeta u skladu sa članom 37. stav 1 (a) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, obzirom da su podnosioci predstavki obavijestili Sekretarijat da žele povući svoje predstavke, jer su sa dužnikom postigli izvansudsko poravnanje. Prema mišljenju Suda isto se temelji na poštivanju ljudskih prava kako su definisana Konvencijom i njenim protokolima, te ne postoje razlozi koji bi opravdali dalje ispitivanje predstavki. Aplikanti su se žalili na povredu člana 6. stav 1 Konvencije, te člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog neizvršenja, odnosno kašnjenja u izvršenju presuda domaćih sudova.

Evropski sud za ljudska prava je 31. januara 2019. godine donio odluku da se predstavka u predmetu br. 84325/17 (Mujkanović-Hrustanović protiv Bosne i Hercegovine) skine sa liste predmeta u skladu sa članom 39. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, obzirom da je između stranaka postignuto prijateljsko poravnanje, koje se prema mišljenju Suda temelji na poštivanju ljudskih prava kako su definisana Konvencijom i njenim protokolima, te ne postoje razlozi koji bi opravdali njeno dalje ispitivanje. Aplikantica se žalila zbog dužine trajanja parničnog postupka pred domaćim sudovima.

Evropski sud za ljudska prava je 31. januara 2019. godine takođe donio odluku da se predstavka u predmetu br. 82799/17 (MEFA-OIL d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine) skine sa liste predmeta u skladu sa članom 39. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, obzirom da je između stranaka postignuto prijateljsko poravnanje, koje se prema mišljenju Suda temelji na poštivanju ljudskih prava kako su definisana Konvencijom i njenim protokolima, te ne postoje razlozi koji bi opravdali njeno dalje ispitivanje. Aplikant se žalio na povredu člana 6. stav 1 Konvencije, te člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog propusta tužene države da izvrši presudu donesenu u njegovu korist.

Evropski sud za ljudska prava je 13. decembra 2018. godine donio odluku da se predstavka u predmetu br. 26606/18 (Brkić protiv Bosne i Hercegovine) skine sa liste predmeta u skladu sa članom 37. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, obzirom da je podnositeljica predstavke 26. oktobra 2018. godine obavijestila Sekretarijat da želi povući predstavku, a ne postoje nikakve specijalne okolnosti koje bi zahtjevale njeno dalje ispitivanje. Aplikantica se žalila zbog neizvršenja, odnosno kašnjenja u izvršenju presuda domaćih sudova.

Odluke na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze.

 

 


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Srpskom

Povratak na vrh

 

Avdić i dr., Dujak i dr., te Hrnjić i dr. protiv Bosne i Hercegovine

07.02.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 7. februara 2019. godine objavio presude u predmetima Avdić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Dujak i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te Hrnjić i drugi protiv Bosne i Hercegovine u kojima je utvrđeno da aplikacije ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije, te člana 1. Protokola br. 1 u odnosu na neizvršavanje ili kašnjenje u izvršenju domaćih odluka. Sud je takođe utvrdio da tužena država mora u roku od tri mjeseca osigurati odgovarajućim sredstvima izvršenje neizvršenih domaćih odluka, te aplikantima isplatiti iznose navedene u tabelama u dodatku presuda.

U presudama je Sud ponovno istakao da se izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ u smislu člana 6., te se pozvao na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda  (vidi Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40., Izvještaji o presudama i odlukama 1997-II).

Sud je napomenuo da je odlukama iz predmetnih aplikacija naređeno poduzimanje određene mjere, stoga Sud smatra da odluke o kojima je riječ predstavljaju „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola br. 1.

Sud je istakao da je u vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Sud već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnom slučaju. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud je zaključio da u predmetnim slučajevima vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i blagovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata.

Ove pritužbe su stoga dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1.

Presude na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 47345/15 i dr., 17303/15 i dr., 20954/13 i dr., dok su prevodi objavljeni na internet stranici Ureda zastupnika/agenta Vijeća ministara BiH pred Europskim sudom za ljudska prava.

 


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh

 

M.I. protiv Bosne i Hercegovine

30.01.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 29. januara 2019. godine objavio odluku u predmetu M.I. protiv Bosne i Hercegovine. Aplikacija je proglašena neprihvatljivom, jer aplikant nije dokazao da bi u slučaju izručenja u Rusku Federaciju bio podvrgnut tretmanu suprotnom čl. 3. Evropske konvencije.

Aplikant se žalio na osnovu člana 3. Konvencije da će, ako bude izručen Rusiji, biti pritvoren, mučen ili ubijen zbog prirode optužbi protiv njega i prethodnog zlostavljanja njega i članova njegove porodice. On se takođe pozvao na član 2. Konvencije, imajući u vidu "indikacije i pokušaje da se ponovo uvede smrtna kazna, posebno u kontekstu lica koja su na kraju optužena za terorizam". Konačno, aplikant se žalio na osnovu člana 13. Konvencije da domaći sudovi nisu dovoljno cijenili njegove žalbene navode uložene prema članovima 2. i 3. Konvencije, da mu je uskraćen pristup postupku azila prilikom ulaska u Bosnu i Hercegovinu i tokom postupka izručenja i da on nije imao pristup pravnom lijeku s automatskim suspenzivnim učinkom u odnosu na njegove zahtjeve prema tim članovima.

U odluci se između ostalog navodi da sama mogućnost nehumanog tretmana u okolnostima sličnim okolnostima aplikanta, sama po sebi nije dovoljna da dovede do kršenja člana 3. Sud je takođe cijenio garancije koje je dao Ured generalnog tužioca Ruske Federacije, te nije našao osnova za sumnju da se iste neće ispoštovati. Sud pridaje važnost činjenici da se predmet odnosi na izručenje državi potpisnici Konvencije koja se obavezala da će osigurati osnovna prava zajamčena ovom odredbom, te bi se zahtjevi u vezi sa određenim predstojećim kršenjima garancija iz Konvencije mogli riješiti žalbom protiv nje. Što se tiče žalbenih navoda aplikanta koji se odnose na član 2. Konvencije, Sud primjećuje da je Ustavni sud Ruske Federacije 2009. nametnuo neograničeni moratorijum na smrtnu kaznu u Rusiji i da aplikantova osporavanja o suprotnom ostaju nepotkrijepljena. Prema tome, žalbeni navodi su očigledno neosnovani i moraju biti odbačeni u skladu sa članom 35. stav 3 (a) i 4. Konvencije.

Nadalje, u odnosu na aplikantove žalbe po članu 13. u vezi sa čl. 2. i 3. Konvencije, Sud podsjeća da se član 13. ne može razumno tumačiti tako da zahtijeva u domaćem pravu postojanje pravnog lijeka u odnosu na svaku pretpostavljenu pritužbu za kršenje Konvencije koju pojedinac može imati, bez obzira na to koliko bi njegov žalbeni navod mogao biti neosnovan: ta pritužba mora biti argumentovana u smislu Konvencije. Sud je zaključio da su sve tvrdnje aplikanta o materijalnom kršenju čl. 2. i 3. Konvencije očigledno neosnovane. Odbijanje žalbi kao "očigledno neosnovanih" znači da "ne postoji čak ni prima facie predmet protiv tužene države". Sud stoga smatra da u okolnostima ovog predmeta, aplikant nema nikakav uvjerljiv žalbeni navod u smislu Konvencije, te se član 13. ne može primijeniti. Slijedi da su ove žalbe nespojive ratione materiae sa odredbama Konvencije u smislu člana 35. stav 3. i stoga moraju biti odbačene u skladu sa članom 35. stav 4. Konvencije.

Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 47679/17, dok se njen prevod može preuzeti na stranici Ureda zastupnika Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava.


 


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh

 

Elčić i dr., te Šain i drugi protiv Bosne i Hercegovine

17.01.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 17. januara 2019. godine objavio presude u predmetima Elčić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te Šain i drugi protiv Bosne i Hercegovine u kojima je utvrđeno da aplikacije ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije, te člana 1. Protokola br. 1 u odnosu na neizvršavanje ili kašnjenje u izvršenju domaćih odluka. Sud je takođe utvrdio da tužena država mora u roku od tri mjeseca osigurati odgovarajućim sredstvima izvršenje neizvršenih domaćih odluka, te aplikantima isplatiti iznose navedene u tabelama koja se nalazi u dodatku presuda.

U presudama je Sud ponovno istakao da se izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ u smislu člana 6., te se pozvao na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda  (vidi Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40., Izvještaji o presudama i odlukama 1997-II).

Sud je napomenuo da je odlukama iz predmetnih aplikacija naređeno poduzimanje određene mjere, stoga Sud smatra da odluke o kojima je riječ predstavljaju „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola br. 1.

Sud je istakao da je u vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Sud već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnom slučaju. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud je zaključio da u predmetnim slučajevima vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi u potpunosti i blagovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata.

Ove pritužbe su stoga dopuštene i ukazuju na povredu člana 6. stav 1. Konvencije i člana 1. Protokola br. 1.

Presude na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 34524/15 i dr., te 61620/15 i dr., dok su prevodi objavljeni na internet stranici Ureda zastupnika/agenta Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava.


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh

 

Muminović i dr. protiv Bosne i Hercegovine

03.01.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 27. novembra 2018. godine objavio odluku u predmetu Muminović i dr. protiv Bosne i Hercegovine (br. predmeta: 14738/16, 39857/17, 40158/17, 52377/17). Aplikacije su proglašene nedopuštenima.

Aplikanti su se žalili prema članu 6. Konvencije i članu 1. Protokola br. 1 zbog neizvršavanja domaćih presuda. Oni su naročito tvrdili da Federacija Bosne i Hercegovine, Tuzlanski kanton i Grad Mostar, kao isključivi ili većinski vlasnici Krivaje, TTU, odnosno Sigurnosti, trebaju platiti dug ovih poduzeća po presudama. Neki aplikanti su se također žalili prema članu 13. Konvencije da nisu imali na raspolaganju efikasan pravni lijek koji bi mogao primorati Federaciju Bosne i Hercegovine, Tuzlanski kanton i Grad Mostar da to učine.

U odluci se između ostalog navodi da je Sud primjetio da se prema domaćem zakonu (vidi tačku 61.) može pokrenuti parnični postupak za podizanje korporativnog vela u ovakvim okolnostima. Postojanje puke sumnje u izglede na uspjeh pravnog lijeka koji nije očito uzaludan nije valjan razlog za propust da se on iskoristi. Sud je zaključio da su aplikanti u stvari imali na raspolaganju efikasan pravni lijek za svoje pritužbe prema članu 6. Konvencije i članu 1. Protokola br. 1 uz Konvencije. Njihove pritužbe prema članu 13. se, stoga, moraju odbaciti u skladu sa ĉlanom 35. stavovi 3. (a) i 4. Konvencije kao očigledno neosnovane.

Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, brojevi predmeta su navedeni na početku teksta, dok je prevod objavljen na internet stranici Ureda zastupnika/agenta Vijeća ministara pred Europskim sudom za ljudska prava.


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh