Početna stranica Portala pravosuđa BiH


Centar za sudsku dokumentaciju

mail print fav manja slovaveca slova

Hodžić i Sirćo , Balić i dr. , te Katić i dr. protiv Bosne i Hercegovine

04.07.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 27. juna 2019. godine objavio presude u tri predmeta: Hodžić i Sirćo protiv Bosne i Hercegovine, Balić i dr. protiv Bosne i Hercegovine, te Katić i dr. protiv Bosne i Hercegovine.

U presudama je utvrđena povreda člana 6. stav 1. Konvencije (pravo na pravično suđenje), te člana 1. Protokola br. 1 (pravo na imovinu) zbog neizvršenja ili kašnjenja u izvršenju domaćih odluka. Sud je takođe utvrdio da tužena država mora u roku od tri mjeseca osigurati odgovarajućim sredstvima izvršenje neizvršenih domaćih odluka, te aplikantima isplatiti iznose navedene u tabeli iz dodatka presuda.

Sud je ponovio da se izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ u smislu člana 6., te se pozvao na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda  (vidi Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40., Izvještaji o presudama i odlukama 1997-II).

Sud je napomenuo da je odlukama iz predmetnih aplikacija određeno poduzimanje konkretnih mjera, stoga Sud smatra da odluke o kojima je riječ predstavljaju „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola br. 1.

Sud je istakao da je u vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Sud već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima iz ovih predmeta. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud je zaključio da u predmetnim slučajevima vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi se u potpunosti i blagovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata, te je odlučio da je došlo do navedenih povreda Konvencije.

Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 34526/15,  44080/16, 50972/16, i dr.


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh

 

Evropski sud za ljudska prava donio presudu u predmetu Al Husin protiv BiH (br. 2)

02.07.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 25. juna 2019. godine donio svoju drugu presudu u predmetu Al Husin protiv Bosne i Hercegovine  (br. 2).

Predmet se odnosi na lice koje je držano u imigracionom pritvoru kroz duži vremenski period, dok se čeka njegova deportacija, odnosno dok su vlasti tražile sigurnu treću zemlju da ga deportuju. Aplikant se žalio prije svega da je bio nezakonito pritvoren u Imigracionom centru u Sarajevu, protivno članu 3. i 5. st. 1. Konvencije, da nije imao na raspolaganju odgovarajuća pravna sredstva za sudsko preispitivanje odluka o njegovom zadržavanju u navedenom centru, protivno članu 5. st. 4. Konvencije, te da nije bio u mogućnosti da ostvari novčano obeštećenje prema članu 5. st. 5. Konvencije.

Sud je utvrdio da nije došlo do povrede člana 5. stav 1. zbog njegovog pritvora u periodu između jula 2012. i marta 2013. godine, te marta 2014. do avgusta 2014. godine, te da nema povrede člana 5. stav 4. (pravo na slobodu i sigurnost / postupak o zakonitosti pritvora). Naime, Sud Bosne i Hercegovine je donio odluke o izuzetnom produženju pritvora na temelju tajnog spisa kojeg je dostavila Obavještajno-sigurnosna agencija BiH, Sud je utvrdio da su aplikantu u postupku izuzetnog produženja mjere nadzora bili predočeni dokazi i navodi koji su dovoljno specifični i precizni, tako da se mogao na iste očitovati, te voditi sudske postupke na tri instance (pred Sudom BiH, Apelacionim odjelom i Ustavnim sudom BiH).

Međutim, Sud je utvrdio da je došlo do kršenja člana 5. stav 1. (pravo na slobodu i sigurnost) Evropske konvencije o ljudskim pravima u pogledu pritvora podnosioca predstavke u periodu od avgusta 2014. do februara 2016. godine. Sud je primijetio da su vlasti Bosne i Hercegovine do avgusta 2014. godine već zaprimile odgovore trideset-osam država koje su odbile da pruže prihvat aplikantu. Stoga je vlastima tada moralo biti očigledno da nijedna sigurna zemlja neće odobriti prihvat lica koji je klasifikovan kao rizik za nacionalnu sigurnost, zbog čega ni mjere koje su se dalje preduzimale nisu mogle opravdati dalje zadržavanja aplikanta u pritvoru. Obzirom da pored ovakve očigledne činjenice, aplikant nije bio pušten na slobodu sve do februara 2016. godine, taj period pritvora predstavlja kršenja njegovih prava. Sud je na ime utvrđene povrede prava, s obzirom na dužinu vremena provedenog u nezakonitom u pritvoru, dosudio aplikantu iznos od 9.000 eura na ime pravične naknade.

Sud je utvrdio da aplikant nije ponudio nikakve dokaze u prilog svojih tvrdnji da uslovi u Imigracionom centru u Sarajevu dosežu prag surovosti koji bi predstavljao nehumani tretman u smislu čl. 3. Konvencije.

Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze.  Broj aplikacije je 10112/16. Prevod će uskoro biti obezbjeđen od strane Ureda zastupnika Vijeća ministara BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava i objavljen na njihovoj internet stranici.


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh

 

Presuda u predmetu Škrbić i Vujičić protiv Bosne i Hercegovine

12.06.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 6. juna 2017. godine donio presudu u predmetu Škrbić i Vujičić protiv Bosne i Hercegovine, kojom je utvrđena povreda prava podnosilaca predstavke na suđenje u razumnom roku, kao segmentu prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Sud je u presudi naglasio da razumnost dužine postupka mora biti ocijenjena u svjetlu okolnosti slučaja i uz pozivanje na sljedeće kriterije: složenost predmeta, ponašanje aplikanta i nadležnih organa, te šta je za aplikanta bilo u pitanju u samom sporu (vidi Frydlender protiv Francuske [GC], br. 30979/96, st. 43, ECHR 2000-VII).

Takođe je naveo da je u vodećim predmetima Nemet protiv Srbije, br. 22543/05, 8. decembra 2009. i Dorić protiv Bosne i Hercegovine [Komitet], br. 68811/13, 7. novembra 2017. godine, Sud već našao kršenje u pogledu pitanja sličnih onima u ovom predmetu.

Nakon što je ispitao sav materijal koji mu je dostavljen, Sud nije našao nijednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o prihvatljivosti i meritumu ovih žalbi. Imajući u vidu svoju sudsku praksu po tom pitanju, Sud smatra da je u ovom predmetu dužina postupka bila prekomjerna (preko 9, odnosno 11 godina na tri sudske instance) i da nije ispunila zahtjev "razumnog roka".

Sud je aplikantima dosudio određeni iznos na ime naknade nematerijalne štete.

Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta: 37444/17 i 75271/17.


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh

 

Golić i drugi protiv Bosne i Hercegovine

24.05.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 16. maja 2019. godine objavio presudu u predmetu Golić i drugi protiv Bosne i Hercegovine u kojoj je utvrđena povreda člana 6. stav 1. Konvencije, te člana 1. Protokola br. 1 zbog neizvršenja domaćih odluka. Sud je takođe utvrdio da tužena država mora u roku od tri mjeseca osigurati odgovarajućim sredstvima izvršenje neizvršenih domaćih odluka, te aplikantima isplatiti iznose navedene u tabeli iz dodatka presude.

Sud je ponovio da se izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ u smislu člana 6., te se pozvao na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda  (vidi Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40., Izvještaji o presudama i odlukama 1997-II).

Sud je napomenuo da je odlukama iz predmetnih aplikacija određeno poduzimanje konkretnih mjera, stoga Sud smatra da odluke o kojima je riječ predstavljaju „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola br. 1.

Sud je istakao da je u vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Sud već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima iz ovog predmeta. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud je zaključio da u predmetnim slučajevima vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi se u potpunosti i blagovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata, te je odlučio da je došlo do navedenih povreda Konvencije.

Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 51441/16 i dr.


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh

 

Duranspahić i drugi, te Vučetić i drugi protiv Bosne i Hercegovine

10.05.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 9. maja 2019. godine objavio presude u predmetu Duranspahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te  Vučetić i drugi protiv Bosne i Hercegovine u kojima je utvrđena povreda člana 6. stav 1. Konvencije, te člana 1. Protokola br. 1 zbog neizvršenja domaćih odluka. Sud je takođe utvrdio da tužena država mora u roku od tri mjeseca osigurati odgovarajućim sredstvima izvršenje neizvršenih domaćih odluka, te aplikantima isplatiti iznose navedene u tabeli iz dodataka presuda.

Sud je ponovio da se izvršenje presude koju je donio bilo koji sud mora smatrati sastavnim dijelom „suđenja“ u smislu člana 6., te se pozvao na svoju praksu u pogledu neizvršavanja ili kašnjenja u izvršenju konačnih domaćih presuda  (vidi Hornsby protiv Grčke, br. 18357/91, tačka 40., Izvještaji o presudama i odlukama 1997-II).

Sud je napomenuo da je odlukama iz predmetnih aplikacija određeno poduzimanje konkretnih mjera, stoga Sud smatra da odluke o kojima je riječ predstavljaju „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola br. 1.

Sud je istakao da je u vodećim predmetima Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, te Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, Sud već utvrdio povredu u odnosu na pitanja slična onima u predmetnim slučajevima. Nakon što je ispitao sve materijale koji su mu podneseni, Sud nije našao niti jednu činjenicu ili argument koji bi ga mogao uvjeriti da donese drugačiji zaključak o dopuštenosti i meritumu ovih pritužbi. Imajući u vidu svoju praksu o ovom pitanju, Sud je zaključio da u predmetnim slučajevima vlasti nisu uložile sve potrebne napore kako bi se u potpunosti i blagovremeno izvršile odluke donesene u korist aplikanata, te je odlučio da je došlo do navedenih povreda Konvencije.

Odluku na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze, broj predmeta 47761/16 i dr, te 25698/15 i dr.


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Bosanskom

Povratak na vrh

 

Predstavke skinute sa liste predmeta

15.02.2019.

Evropski sud za ljudska prava je 14. februara 2019. godine donio odluku da se predstavka u predmetu br. 27078/15 (Žiško i drugi protiv Bosne i Hercegovine) skine sa liste predmeta u skladu sa članom 37. stav 1 (a) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, obzirom da su podnosioci predstavki obavijestili Sekretarijat da žele povući svoje predstavke, jer su sa dužnikom postigli izvansudsko poravnanje. Prema mišljenju Suda isto se temelji na poštivanju ljudskih prava kako su definisana Konvencijom i njenim protokolima, te ne postoje razlozi koji bi opravdali dalje ispitivanje predstavki. Aplikanti su se žalili na povredu člana 6. stav 1 Konvencije, te člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog neizvršenja, odnosno kašnjenja u izvršenju presuda domaćih sudova.

Evropski sud za ljudska prava je 31. januara 2019. godine donio odluku da se predstavka u predmetu br. 84325/17 (Mujkanović-Hrustanović protiv Bosne i Hercegovine) skine sa liste predmeta u skladu sa članom 39. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, obzirom da je između stranaka postignuto prijateljsko poravnanje, koje se prema mišljenju Suda temelji na poštivanju ljudskih prava kako su definisana Konvencijom i njenim protokolima, te ne postoje razlozi koji bi opravdali njeno dalje ispitivanje. Aplikantica se žalila zbog dužine trajanja parničnog postupka pred domaćim sudovima.

Evropski sud za ljudska prava je 31. januara 2019. godine takođe donio odluku da se predstavka u predmetu br. 82799/17 (MEFA-OIL d.o.o. protiv Bosne i Hercegovine) skine sa liste predmeta u skladu sa članom 39. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, obzirom da je između stranaka postignuto prijateljsko poravnanje, koje se prema mišljenju Suda temelji na poštivanju ljudskih prava kako su definisana Konvencijom i njenim protokolima, te ne postoje razlozi koji bi opravdali njeno dalje ispitivanje. Aplikant se žalio na povredu člana 6. stav 1 Konvencije, te člana 1 Protokola br. 1 uz Konvenciju zbog propusta tužene države da izvrši presudu donesenu u njegovu korist.

Evropski sud za ljudska prava je 13. decembra 2018. godine donio odluku da se predstavka u predmetu br. 26606/18 (Brkić protiv Bosne i Hercegovine) skine sa liste predmeta u skladu sa članom 37. stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, obzirom da je podnositeljica predstavke 26. oktobra 2018. godine obavijestila Sekretarijat da želi povući predstavku, a ne postoje nikakve specijalne okolnosti koje bi zahtjevale njeno dalje ispitivanje. Aplikantica se žalila zbog neizvršenja, odnosno kašnjenja u izvršenju presuda domaćih sudova.

Odluke na engleskom jeziku možete preuzeti putem HUDOC baze.

 

 


Vijest je izvorno napisana na jeziku: Srpskom

Povratak na vrh